Post by motorizer on Apr 1, 2024 23:10:09 GMT 1
odlična recenzija Peavey Bandita od Strat04, koju postavljam uz njegovo dopuštenje.
PEAVEY BANDIT 112
1980 godine Peavey je izbacio na tržište tranzistorsko pojačalo pod imenom „The Bandit“ i napravio popriličnu revoluciju među gitarskim pojačalima. Radilo se o prvom tranzistorskom pojačalu koji je jako dobro simulirao zvuk cijevnih pojačala (poslije se to nazvalo „Transtube tehnologija“) i odmah postao omiljen među gitaristima. Dobio se dobar zvuk, puno opcija, kompaktno pojačalo poprilično velike snage, jako pouzdano pojačalo i to sve za malu cijenu. Od 1980 do danas postoji osam modela a prvi modeli su Made in USA i danas su jako cijenjeni (mada ni nove kineske ne prati loša reputacija, čak naprotiv). Ova recenzija se odnosi na zadnju izvedbu pojačala koje se kod nas može kupiti novo za oko 3000kn (komentar na cijenu ću dati u zaključku).
IZRADA:
Prvo što se svakako zapazi su pozamašne dimenzije i stvarno se radi o jednom od najvećih 1x12 Combo pojačala. Nije mu ni težina baš malena tako da se odmah možete pozdraviti sa onim „truljo tranzistorac pa par kilometara pješke s njim na svirku“... Box je otvoren sa zadnje strane što bi puno ljudi u startu rekli „bolje da je zatvoren“ ali se brzo ispostavi da je box odlično dizajniran i da tu ne treba dirati apsolutno ništa. Zvučnik je dobro poznati Peavey „Blue Marvel“ i ja tu ne bi dirao ništa. Probao sam nekoliko kombinacija i smatram da se jednostavno ne isplati ulagati u zamjenu zvučnika jer stavljanjem nekog zvučnika pristupačne cijene se ne dobije neki veliki pomak na bolje a često ispadne da je i lošije nego sa originalnim zvučnikom. Za neko igranje tog tipa je bolje priključiti ga na box i time direktno utjecati na zvuk kako sa drugim zvučnikom tako i sa samim boxom.
Pojačalo je dvokanalno s tim da oba kanala imaju svoj EQ i svaki kanal ima tri voicinga. Oba kanala djele zajednički digitalni Reverb i Boost podesiv sa potenciometrom. Od dodatnih stvari imamo oborivu snagu (prekidač sa tri položaja za 25% / 50% / 100% snage), Hi Gain i Low Gain ulaze, serijski FX Loop, izlaz za dodatni box (minimalno 8 Ohm), Damping prekidač, Direktni izlaz za snimanje ili ozvučavanje i naravno izlaz za Footswich koji se kupuje odvojeno od pojačala (Peavey, „prva packa“). Što se tiče kontrola naprijed sve je kristalno jasno i ovo pojačalo pored toga što ima jako puno mogučnosti sigurno svatko može naći svoj Clean i Drive u samo par minuta. Bandit je po tom pitanju svakako u vrhu liste „prijateljskih pojačala“.
ZVUK:
CLEAN:
Ovo pojačalo generalno ima suh Clean ali i upotrebljiv. Ne tražite u njemu neki poseban karakter kao što imaju Fenderi, Marshalli, Voxovi i slična „rasna pojačala“. To je jednostavno Peavey i do dana današnjeg nisu napravili karakterni Clean ni na jednom svom pojačalu pa tako ni Bandit nije izuzetak.
Clean kanal ima tri Voicinga i po meni su sva tri dobro odmjerena tako da se sa svakom gitarom može nešto nabosti da bude itekako upotrebljivo. Ovaj trenutno što je kod mene je već četvrti tako da nema tipa gitare koji nije bio isproban na njemu i uvijek se nešto nađe da je dovoljno dobro.
Neki „clean na granici OD-a“ u startu zaboravite što god tvrdili cicibani po You Tubeu i ostalim umotvornim mjestima. To se jednostavno ne događa na Banditu. Imate ili vrlo glasan i čist Clean ili „prdekanu“ a ako tu „prdekanu“ nazivaju „prirodnim, vintage, dirty clean“ i kako sve još ne onda im je očito slon pošteno prdnuo u uho jer se radi samo o jako neugodnom prdcu kao i kod svih ostalih tranzistoraca... Tranzistorci jednostavno „ne kuhaju“ kao lampaška pojačala i uvijek se dobije taj neki bezvezni neugodni i prskavi drek. Tako nešto se može dobiti na Drive kanalu mada ni to nije apsolutna sreća kao kad se odvrne kakav punokrvni lampaš iz kojeg onda to mekano i fluidno curi. Uostalom, za ovu cijenu se ni ne može kupiti ništa bolje od novih pojačala a zna se kako ide.., „koliko para toliko i muzike“.
Svirao sam jako puno s ovim pojačalom u svim situacijama i mogu samo odgovorno tvrditi da ima dovoljno iskoristiv Clean i da za poštenu glasnoću u manjim klubovima i na probama sigurno ne treba ozvučavanje. I više nego dovoljno je glasan a da se ne raspadne.
Ako ga gledam sa strane karaktera kojeg želim u Cleanu onda je ocjena 1 ali ako gledam Clean po iskoristivosti onda je tu već visoka ocjena jer gomila pojačala ne može dobiti potpuno čisti Clean na takvoj glasnoći.
Jedna mala opaska... Pošto pojačalo ima dva ulaza ja preferiram „low gain“ čisto jer mi tako zvuči bolje na Drive kanalu kojeg ipak češće koristim . Onaj tko preferira Clean na ovom pojačalu će biti puno sretniji sa „hi Gain“ inputom jer se tu Clean iznenađujuće lijepo transformira u nešto „življe“ i puno puno dinamičnije.
Same Voicinge neću opisivati jer sami nazivi ih sami po sebi dovoljno dobro opisuju pa nema ni smisla. Uglavnom se radi o količini srednjih frekvencija ali se generalno može dobiti doslovno sve, od debelog toplog „jazzy“ cleana do nekog mekanog i tankog Cleana za hoblanje ili nabadanje Funky ritmova.
I dosta bitna stvar kod Clean kanala. Sva tri voicinga „vole pedale“ pa se sa pokojom Drive pedalom ovo pojačalo može itekako proširiti u željenom pravcu bez ikakvih problema. Moja preporuka bi bila neka OD pedala jer je ovo ipak Hi Gain pojačalo a i uz to rijetko koje tranzistorsko pojačalo može ponuditi punokrvni OD.
DRIVE:
Dolazimo i na „jaču“ stranu ovog pojačala pa ćemo se tu i pozabaviti sa svakim voicingom pojedinačno jer su drastično različiti.
1. Classic:
Ovo je generalno klasični Drive kanal koji nije pretrpan Gainom i ima dosta „flat“ položene frekvencije. Generalno se čuje midlasti ton ali ne toliko da bi ga okarakterizirao kao nešto sa pretjerano izbačenim srednjim frekvencijama. Uglavnom, ton je vrlo uravnotežen, na ovom voicingu vam neće kreštati visoki ili mumlati duboki a ni srednji neće zvučati kao kroz telefon. Količinom Gaina na tako dobroj tonskoj slici se vrlo lako može dobiti od nekog lagano zaprljanog Cleana do punokrvnog Rock drapanja. Jako lijepo se uklapa u tonsku sliku benda i lagano se probija tako da se ne mora pretjerano pojačavati da bi se čuli.
Generalno, dovoljno dobar Drive kanal za večinu glazbe (ljubitelji Hi Gaina će ipak posegnuti za drugim voicingom zbog same količine Gaina).
2. Modern:
Ovdje dolazimo do voicinga koji ima najviše Gaina na ovom pojačalu i radi se o modernog „scoop“ zvuku. Meni se osobno ne sviđa jer jednostavno ne volim takav zvuk gitare pa ću navesti mišljenja jednog prijatelja koji svira isključivo metal i teži upravo takvom zvuku gitare.
Zvuk je pravo agresivan, jako dobro povlači u feedbackove, gitara vrišti, low end grmi, visoki se ne raspadaju (ja bi ipak rekao da se raspadaju za moj ukus ali kao što rekoh, nisam baš za takve zvukove pa je onda bolje poslušati one koji jesu). Uglavnom, voicing odlično pogođen za takve tipove glazbe gdje hoćete premještati unutarnje organe.
Meni osobno je to izvitoperen zvuk gitare i praktički neupotrebljiv pogotovo za solo jer po mom viđenju nema onog „mesa“ u zvuku.
3. Hi Gain:
Pretpostavljam da večina koristi ovaj Voicing pa tako i ja. Ima jako velik raspon Gaina (ipak nešto manji nego na „modern“ ali ga bome ne nedostaje), Midlovi su ovdje jače istaknuti s tim da su i duboki dosta izraženi pa se može generalno reći da je kod ovog voicinga zvuk „u low midu“. Sa Gainom ne treba pretjerivati i meni se zvuk najbolje pokazao sa Gainom između „5 i 7“ jer tu ostaje čvrsta definicija i transparentnost u akordu a ipak je dovoljno i za solo. Gitara se sa ovim voicingom najbolje probija kroz bend bilo da je riječ o sviranju ritma ili o solu. Po mom mišljenju, ovaj Voicing je kruna Bandita i vjerujem da ga večina kupi upravo zbog tog zvuka. Kad je gitara uštekana u Hi Gain ulaz onda malo „prska“ sa Gainom i zvuk nije tako čvrst i definiran kao kad se ušteka na „low gian“ ulaz ali ok, treba svatko probati i naći što mu odgovara. Ja ga guram i sa Single Coilima slabog outputa i sa jačim outputom kao i sa različitim Humbuckerima. Trenutno mi je „sveti gral“ na tom pojačalu Fender Stratocaster Standard sa Samarium Cobalt Noiselessima (koji su me u već nekoliko gitara pomalo razočarali ali se očito sa ovom gitarom potrefila ubojita kombinacija). Pored tog seta isto tako odlično radi i sa vrlo jakih Humbuckerima (DiMarzio Tone Zone, Air Norton, DiMarzio / IBZ, Virtual Vintage Solo, Virtual Solo, Seymour Duncan Custom Custom...).
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE NA OVOM POJAČALU:
Do sada se nisam osvrtao na Damping kontrolu, na obaranje snage i na Boost kao ni na Reverb a oko Low i Hi Gain inputa sam već dovoljno rekao...
Krenut ćemo od Reverba... Blago rečeno, on je na pojačalu eto toliko da se može reći da ga ima. Tipični jeftini digitalni Reverb koji nije neka sreća ali bolje da ga ima nego da ga nema. Po meni je samo neoprostiva greška što se ne može paliti i gasiti preko Footswitcha jer kad ga se naredi da odradi zadovoljavajuće svoj posao na Clean kanalu onda Drive kanal gubi svoju čvrstoću i definiciju. Ništa drastično ali pošto pojačalo ima toliko opcija mogli su i to staviti na Footswitch a pogotovo zato što se FS ne dobije uz pojačalo (Peavey, „druga packa“). Usput, kad se već spominje Footswitch moram reći da vam neće svaki standardni two button FS raditi na ovom pojačalu.
Još poneku „packu“ bi uputio i na to da pojačalo nema LED indikaciju ni na Footswitchu a ni na samom pojačalu (možda nekome nebitno ali to je stvarno nešto što je itekako korisno imati a sigurno ne diže cijenu pojačalu). Gospon' Peavey, ne škrtari na sitnicama a pogotovo jer se ne radi baš o jeftinom tranzistorcu...
Damping radi dosta dobro i imamo tri položaja (Tight / Normal / Loose). Tight daje pojačalu „punch“ i ustvari simulira brzi odaziv zvučnika. Kao da membrana ima kratki hod i to daje zvuk tipičan za Funky ritmove. Nasuprot tome imamo „loose“ koji simulira veliki hod membrane i time postižemo krupni Drive sa velikom masom. Isto tako jako dobro radi i sa Cleanom ako težimo nekom mekanom Clean zvuku. „Normal“ je nešto između. Isto tako ta Damping kontrola utječe i na samu glasnoću (ne pretjerano) kao i na kompletan voicing pojačala (naravno).
Oboriva snaga je po meni loše odrađena i mada se snaga stvarno smanjuje jako se smanjuje i čistoća zvuk pa se mora posezati za korekcijom na EQ (Peavey, opet „packa“ jer se to riješi vrlo lako i vrlo vrlo jeftino). Ali ok, ne treba ni sitničariti jer se stvar ipak može riješiti sa EQ.
Boost ima svoju kontrolu preko potenciometra i također je izvučen na Footswitch što ovom pojačalu daje veliku praktičnost u smislu da ne morate koristiti Volume ili Boost pedalu kako bi se izdigli za solo. Osobno ga ne koristim na taj način nego ga koristim kao neki oblik Master Volumen pota pošto daje određenu „živost“ kompletnom pojačalu kad se malo otvori a pošto je FX Loop serijski meni bi bila draža opcija da su na FS izvukli Reverb ali ajde' mogu živjeti s tim pošto imam EQ pedalu pa ona može odraditi posao Boosta (pošto svakako namjeravam napraviti Custom FS na kojem će svakako biti Reverb). Uglavnom, opcija Boosta je svakako dobrodošla a neka si svatko izabere kako će ju koristiti.
Direct Output nije neka sreća jer se radi o tipičnom izlazu iz predpojačala pa se tu i nema što reći („packa“ Peaveyu jer su makar mogli staviti Canon izlaz s kojim bi stvar sigurno bila nešto bolja a svejedno takav tip izlaza koriste na nekim drugim svojim pojačalima)
ZAKLJUČAK:
Kao što sam već rekao ovo pojačalo košta nešto manje od 3000kn kod nas. Polovni se mogu naći u vrlo širokom rasponu cijena i osobno bi dao i nešto više od 2000kn za polovnog Bandita jer daje jako jako puno a sve to u prihvatljivom okviru po pitanju praktičnosti. Uspoređujući ga sa cijevnim pojačalima u rangu do 4000kn (novo) ja bi rekao da ih Bandit doslovno „pomete“ kako u opcijama tako i u zvuku a pogotovo u kvaliteti izrade. Moj prvi Bandit kojeg sam imao je bio poplavljen u vikendici i nakon dva tjedna u mulju i vodi sam ga dobro oprao i osušio i on je radio kao i prvog dana...
Meni je svakako jedno od najdražih pojačala i namjerno nisam pisao ništa u superlativima nego sam se više osvrnuo na „packe“ kojih je realno jako malo a može se diskutirati i o težini tih „packi“ jer su neke navedene više osobne.
Uglavnom, ako tražite raznovrsno pojačalo za malo novaca a da imate i pregršt snage Peavey Bandit je daleko bolji izbor od ovih „novokomponovanih jeftinih lampaša“ po svemu. U prilog mu ne idu baš pozamašne dimenzije ali se s tim može živjeti. Uostalom, tko još želi biti na bini sa nekim malim tosterom... Daj da se vidi i „da ga ima“.
Po meni je ovo ustvari pravi klasik Peaveya i perjanica firme a to dokazuje i vrijeme jer to pojačalo „živi“ već četrdeset godina. Malo pojačala na svijetu se može pohvaliti s tom činjenicom a pogotovo ne u tom cjenovnom rangu.
PEAVEY BANDIT 112
1980 godine Peavey je izbacio na tržište tranzistorsko pojačalo pod imenom „The Bandit“ i napravio popriličnu revoluciju među gitarskim pojačalima. Radilo se o prvom tranzistorskom pojačalu koji je jako dobro simulirao zvuk cijevnih pojačala (poslije se to nazvalo „Transtube tehnologija“) i odmah postao omiljen među gitaristima. Dobio se dobar zvuk, puno opcija, kompaktno pojačalo poprilično velike snage, jako pouzdano pojačalo i to sve za malu cijenu. Od 1980 do danas postoji osam modela a prvi modeli su Made in USA i danas su jako cijenjeni (mada ni nove kineske ne prati loša reputacija, čak naprotiv). Ova recenzija se odnosi na zadnju izvedbu pojačala koje se kod nas može kupiti novo za oko 3000kn (komentar na cijenu ću dati u zaključku).
IZRADA:
Prvo što se svakako zapazi su pozamašne dimenzije i stvarno se radi o jednom od najvećih 1x12 Combo pojačala. Nije mu ni težina baš malena tako da se odmah možete pozdraviti sa onim „truljo tranzistorac pa par kilometara pješke s njim na svirku“... Box je otvoren sa zadnje strane što bi puno ljudi u startu rekli „bolje da je zatvoren“ ali se brzo ispostavi da je box odlično dizajniran i da tu ne treba dirati apsolutno ništa. Zvučnik je dobro poznati Peavey „Blue Marvel“ i ja tu ne bi dirao ništa. Probao sam nekoliko kombinacija i smatram da se jednostavno ne isplati ulagati u zamjenu zvučnika jer stavljanjem nekog zvučnika pristupačne cijene se ne dobije neki veliki pomak na bolje a često ispadne da je i lošije nego sa originalnim zvučnikom. Za neko igranje tog tipa je bolje priključiti ga na box i time direktno utjecati na zvuk kako sa drugim zvučnikom tako i sa samim boxom.
Pojačalo je dvokanalno s tim da oba kanala imaju svoj EQ i svaki kanal ima tri voicinga. Oba kanala djele zajednički digitalni Reverb i Boost podesiv sa potenciometrom. Od dodatnih stvari imamo oborivu snagu (prekidač sa tri položaja za 25% / 50% / 100% snage), Hi Gain i Low Gain ulaze, serijski FX Loop, izlaz za dodatni box (minimalno 8 Ohm), Damping prekidač, Direktni izlaz za snimanje ili ozvučavanje i naravno izlaz za Footswich koji se kupuje odvojeno od pojačala (Peavey, „prva packa“). Što se tiče kontrola naprijed sve je kristalno jasno i ovo pojačalo pored toga što ima jako puno mogučnosti sigurno svatko može naći svoj Clean i Drive u samo par minuta. Bandit je po tom pitanju svakako u vrhu liste „prijateljskih pojačala“.
ZVUK:
CLEAN:
Ovo pojačalo generalno ima suh Clean ali i upotrebljiv. Ne tražite u njemu neki poseban karakter kao što imaju Fenderi, Marshalli, Voxovi i slična „rasna pojačala“. To je jednostavno Peavey i do dana današnjeg nisu napravili karakterni Clean ni na jednom svom pojačalu pa tako ni Bandit nije izuzetak.
Clean kanal ima tri Voicinga i po meni su sva tri dobro odmjerena tako da se sa svakom gitarom može nešto nabosti da bude itekako upotrebljivo. Ovaj trenutno što je kod mene je već četvrti tako da nema tipa gitare koji nije bio isproban na njemu i uvijek se nešto nađe da je dovoljno dobro.
Neki „clean na granici OD-a“ u startu zaboravite što god tvrdili cicibani po You Tubeu i ostalim umotvornim mjestima. To se jednostavno ne događa na Banditu. Imate ili vrlo glasan i čist Clean ili „prdekanu“ a ako tu „prdekanu“ nazivaju „prirodnim, vintage, dirty clean“ i kako sve još ne onda im je očito slon pošteno prdnuo u uho jer se radi samo o jako neugodnom prdcu kao i kod svih ostalih tranzistoraca... Tranzistorci jednostavno „ne kuhaju“ kao lampaška pojačala i uvijek se dobije taj neki bezvezni neugodni i prskavi drek. Tako nešto se može dobiti na Drive kanalu mada ni to nije apsolutna sreća kao kad se odvrne kakav punokrvni lampaš iz kojeg onda to mekano i fluidno curi. Uostalom, za ovu cijenu se ni ne može kupiti ništa bolje od novih pojačala a zna se kako ide.., „koliko para toliko i muzike“.
Svirao sam jako puno s ovim pojačalom u svim situacijama i mogu samo odgovorno tvrditi da ima dovoljno iskoristiv Clean i da za poštenu glasnoću u manjim klubovima i na probama sigurno ne treba ozvučavanje. I više nego dovoljno je glasan a da se ne raspadne.
Ako ga gledam sa strane karaktera kojeg želim u Cleanu onda je ocjena 1 ali ako gledam Clean po iskoristivosti onda je tu već visoka ocjena jer gomila pojačala ne može dobiti potpuno čisti Clean na takvoj glasnoći.
Jedna mala opaska... Pošto pojačalo ima dva ulaza ja preferiram „low gain“ čisto jer mi tako zvuči bolje na Drive kanalu kojeg ipak češće koristim . Onaj tko preferira Clean na ovom pojačalu će biti puno sretniji sa „hi Gain“ inputom jer se tu Clean iznenađujuće lijepo transformira u nešto „življe“ i puno puno dinamičnije.
Same Voicinge neću opisivati jer sami nazivi ih sami po sebi dovoljno dobro opisuju pa nema ni smisla. Uglavnom se radi o količini srednjih frekvencija ali se generalno može dobiti doslovno sve, od debelog toplog „jazzy“ cleana do nekog mekanog i tankog Cleana za hoblanje ili nabadanje Funky ritmova.
I dosta bitna stvar kod Clean kanala. Sva tri voicinga „vole pedale“ pa se sa pokojom Drive pedalom ovo pojačalo može itekako proširiti u željenom pravcu bez ikakvih problema. Moja preporuka bi bila neka OD pedala jer je ovo ipak Hi Gain pojačalo a i uz to rijetko koje tranzistorsko pojačalo može ponuditi punokrvni OD.
DRIVE:
Dolazimo i na „jaču“ stranu ovog pojačala pa ćemo se tu i pozabaviti sa svakim voicingom pojedinačno jer su drastično različiti.
1. Classic:
Ovo je generalno klasični Drive kanal koji nije pretrpan Gainom i ima dosta „flat“ položene frekvencije. Generalno se čuje midlasti ton ali ne toliko da bi ga okarakterizirao kao nešto sa pretjerano izbačenim srednjim frekvencijama. Uglavnom, ton je vrlo uravnotežen, na ovom voicingu vam neće kreštati visoki ili mumlati duboki a ni srednji neće zvučati kao kroz telefon. Količinom Gaina na tako dobroj tonskoj slici se vrlo lako može dobiti od nekog lagano zaprljanog Cleana do punokrvnog Rock drapanja. Jako lijepo se uklapa u tonsku sliku benda i lagano se probija tako da se ne mora pretjerano pojačavati da bi se čuli.
Generalno, dovoljno dobar Drive kanal za večinu glazbe (ljubitelji Hi Gaina će ipak posegnuti za drugim voicingom zbog same količine Gaina).
2. Modern:
Ovdje dolazimo do voicinga koji ima najviše Gaina na ovom pojačalu i radi se o modernog „scoop“ zvuku. Meni se osobno ne sviđa jer jednostavno ne volim takav zvuk gitare pa ću navesti mišljenja jednog prijatelja koji svira isključivo metal i teži upravo takvom zvuku gitare.
Zvuk je pravo agresivan, jako dobro povlači u feedbackove, gitara vrišti, low end grmi, visoki se ne raspadaju (ja bi ipak rekao da se raspadaju za moj ukus ali kao što rekoh, nisam baš za takve zvukove pa je onda bolje poslušati one koji jesu). Uglavnom, voicing odlično pogođen za takve tipove glazbe gdje hoćete premještati unutarnje organe.
Meni osobno je to izvitoperen zvuk gitare i praktički neupotrebljiv pogotovo za solo jer po mom viđenju nema onog „mesa“ u zvuku.
3. Hi Gain:
Pretpostavljam da večina koristi ovaj Voicing pa tako i ja. Ima jako velik raspon Gaina (ipak nešto manji nego na „modern“ ali ga bome ne nedostaje), Midlovi su ovdje jače istaknuti s tim da su i duboki dosta izraženi pa se može generalno reći da je kod ovog voicinga zvuk „u low midu“. Sa Gainom ne treba pretjerivati i meni se zvuk najbolje pokazao sa Gainom između „5 i 7“ jer tu ostaje čvrsta definicija i transparentnost u akordu a ipak je dovoljno i za solo. Gitara se sa ovim voicingom najbolje probija kroz bend bilo da je riječ o sviranju ritma ili o solu. Po mom mišljenju, ovaj Voicing je kruna Bandita i vjerujem da ga večina kupi upravo zbog tog zvuka. Kad je gitara uštekana u Hi Gain ulaz onda malo „prska“ sa Gainom i zvuk nije tako čvrst i definiran kao kad se ušteka na „low gian“ ulaz ali ok, treba svatko probati i naći što mu odgovara. Ja ga guram i sa Single Coilima slabog outputa i sa jačim outputom kao i sa različitim Humbuckerima. Trenutno mi je „sveti gral“ na tom pojačalu Fender Stratocaster Standard sa Samarium Cobalt Noiselessima (koji su me u već nekoliko gitara pomalo razočarali ali se očito sa ovom gitarom potrefila ubojita kombinacija). Pored tog seta isto tako odlično radi i sa vrlo jakih Humbuckerima (DiMarzio Tone Zone, Air Norton, DiMarzio / IBZ, Virtual Vintage Solo, Virtual Solo, Seymour Duncan Custom Custom...).
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE NA OVOM POJAČALU:
Do sada se nisam osvrtao na Damping kontrolu, na obaranje snage i na Boost kao ni na Reverb a oko Low i Hi Gain inputa sam već dovoljno rekao...
Krenut ćemo od Reverba... Blago rečeno, on je na pojačalu eto toliko da se može reći da ga ima. Tipični jeftini digitalni Reverb koji nije neka sreća ali bolje da ga ima nego da ga nema. Po meni je samo neoprostiva greška što se ne može paliti i gasiti preko Footswitcha jer kad ga se naredi da odradi zadovoljavajuće svoj posao na Clean kanalu onda Drive kanal gubi svoju čvrstoću i definiciju. Ništa drastično ali pošto pojačalo ima toliko opcija mogli su i to staviti na Footswitch a pogotovo zato što se FS ne dobije uz pojačalo (Peavey, „druga packa“). Usput, kad se već spominje Footswitch moram reći da vam neće svaki standardni two button FS raditi na ovom pojačalu.
Još poneku „packu“ bi uputio i na to da pojačalo nema LED indikaciju ni na Footswitchu a ni na samom pojačalu (možda nekome nebitno ali to je stvarno nešto što je itekako korisno imati a sigurno ne diže cijenu pojačalu). Gospon' Peavey, ne škrtari na sitnicama a pogotovo jer se ne radi baš o jeftinom tranzistorcu...
Damping radi dosta dobro i imamo tri položaja (Tight / Normal / Loose). Tight daje pojačalu „punch“ i ustvari simulira brzi odaziv zvučnika. Kao da membrana ima kratki hod i to daje zvuk tipičan za Funky ritmove. Nasuprot tome imamo „loose“ koji simulira veliki hod membrane i time postižemo krupni Drive sa velikom masom. Isto tako jako dobro radi i sa Cleanom ako težimo nekom mekanom Clean zvuku. „Normal“ je nešto između. Isto tako ta Damping kontrola utječe i na samu glasnoću (ne pretjerano) kao i na kompletan voicing pojačala (naravno).
Oboriva snaga je po meni loše odrađena i mada se snaga stvarno smanjuje jako se smanjuje i čistoća zvuk pa se mora posezati za korekcijom na EQ (Peavey, opet „packa“ jer se to riješi vrlo lako i vrlo vrlo jeftino). Ali ok, ne treba ni sitničariti jer se stvar ipak može riješiti sa EQ.
Boost ima svoju kontrolu preko potenciometra i također je izvučen na Footswitch što ovom pojačalu daje veliku praktičnost u smislu da ne morate koristiti Volume ili Boost pedalu kako bi se izdigli za solo. Osobno ga ne koristim na taj način nego ga koristim kao neki oblik Master Volumen pota pošto daje određenu „živost“ kompletnom pojačalu kad se malo otvori a pošto je FX Loop serijski meni bi bila draža opcija da su na FS izvukli Reverb ali ajde' mogu živjeti s tim pošto imam EQ pedalu pa ona može odraditi posao Boosta (pošto svakako namjeravam napraviti Custom FS na kojem će svakako biti Reverb). Uglavnom, opcija Boosta je svakako dobrodošla a neka si svatko izabere kako će ju koristiti.
Direct Output nije neka sreća jer se radi o tipičnom izlazu iz predpojačala pa se tu i nema što reći („packa“ Peaveyu jer su makar mogli staviti Canon izlaz s kojim bi stvar sigurno bila nešto bolja a svejedno takav tip izlaza koriste na nekim drugim svojim pojačalima)
ZAKLJUČAK:
Kao što sam već rekao ovo pojačalo košta nešto manje od 3000kn kod nas. Polovni se mogu naći u vrlo širokom rasponu cijena i osobno bi dao i nešto više od 2000kn za polovnog Bandita jer daje jako jako puno a sve to u prihvatljivom okviru po pitanju praktičnosti. Uspoređujući ga sa cijevnim pojačalima u rangu do 4000kn (novo) ja bi rekao da ih Bandit doslovno „pomete“ kako u opcijama tako i u zvuku a pogotovo u kvaliteti izrade. Moj prvi Bandit kojeg sam imao je bio poplavljen u vikendici i nakon dva tjedna u mulju i vodi sam ga dobro oprao i osušio i on je radio kao i prvog dana...
Meni je svakako jedno od najdražih pojačala i namjerno nisam pisao ništa u superlativima nego sam se više osvrnuo na „packe“ kojih je realno jako malo a može se diskutirati i o težini tih „packi“ jer su neke navedene više osobne.
Uglavnom, ako tražite raznovrsno pojačalo za malo novaca a da imate i pregršt snage Peavey Bandit je daleko bolji izbor od ovih „novokomponovanih jeftinih lampaša“ po svemu. U prilog mu ne idu baš pozamašne dimenzije ali se s tim može živjeti. Uostalom, tko još želi biti na bini sa nekim malim tosterom... Daj da se vidi i „da ga ima“.
Po meni je ovo ustvari pravi klasik Peaveya i perjanica firme a to dokazuje i vrijeme jer to pojačalo „živi“ već četrdeset godina. Malo pojačala na svijetu se može pohvaliti s tom činjenicom a pogotovo ne u tom cjenovnom rangu.