Post by adslammer on Jul 22, 2024 14:20:22 GMT 1
Otvaram temu o bendu nakon što sam jučer bio na koncertu u Bratislavi na starom napuštenom aerodromu Vajnory koji je oborio sve rekorde posjećenosti na održanim koncertima u Slovačkoj. To je možda i razumljivo budući da je AC/DC prvi put nastupao tamo i jučer okupio 100.000 ljudi. Morat ćete mi na ovim komentarima i postovima o koncertu oprostiti na subjektivnosti (što ne znači da nije tako) budući da mi je AC/DC najdraži koncert i da sam prvi put na njihovom koncertu bio jučer. Odmah bih potpisao riječi također utjecajne pjevačice Taylor Momsen čiji bend The Pretty Reckless je bio opening act: "There ain't no better way to rock 'n' roll than AC/DC." Full stop. Smatram da oko toga niti nema smisla daljnja rasprava. The Pretty Reckless su već bili opening act i bendovima poput Guns n' Roses te The Rolling Stones pa ta rečenica ima određenu težinu. Također sami pridonose novijoj sceni rocka. Meni je osobno ovo 50. koncert svjetski poznatih izvođača (ukoliko nisam kojeg preskočio na svom nedavno napravljenom popisu), a mahom su to sve bili rock bendovi i mogu reći hands down da je ovo bio daleko najbolji koncert na kojem sam bio. Hoćete od broja ljudi, bine, zida marshall boxova, rasvjete, velikih ekrana, brutalno dobrog razglasa koji nije bio samo na bini već u još dodatna dva reda svakih 50 m dalje od bine, samih efekata koje bina ima pa sve do samih izvođača i njihovih hitova kojih ima toliko da je cijeli koncert od 21 pjesme koji je trajao 2:15h bio doslovce hit za hitom. Starčeki od 7 banki su imali toliko energije da je publika na pola koncerta se toliko ispuhala i ispjevala da se između pjesama nije mogla više derati. No međutim opet hit za hitom što nas je jednostavno sve na to tjeralo. Tempo je bio ubitačan svaka pjesma ima toliko dobrih riffova koji te na takvom razlasu jednostavno tjeraju da budeš lud. Takav val "buke" i energije mislim da se ne može nigdje drugdje osjetiti. Bio sam na Airbourneu koji je rekli bi "AC/DC na steroidima", ali jednostavno ove legendarne pjesme ti ne daju mira ni sekunde da predahneš. Majica mi je dakle bila znojna popreko, a bome sam i dobio ozbiljnu rašpu da nisam niti morao se hvaliti na poslu gdje sam bio, sami su odmah pitali.
Ali hajdemo se malo vratiti na sami početak, frend i ja smo karte za koncert kupili srećom jer jedna žena koja je imala dvije karte za golden circle (fan pit) iliti front of stage zonu, a nije mogla ići na koncert te smo mi tu uletili i otkupili od nje. Zašto srećom, jer tih karata nije bilo puno u prodaji (možda max 5.000) dok običnog partera je praktički bilo neograničeno jer je venue ogromna tratina gdje je nekoć bio aerodrom. Te karte su jako brzo planule i nije ih bilo za kupiti. Ukupno je na kraju prodano preko 100.000 karata, te time sam srušio i rekord najvećeg koncerta na kojem sam bio, a to su The Rolling Stones u Spielbergu gdje je nazočilo 95.000 ljudi u živome blatu kao na Metallici na Hipodromu. Ovaj put je bio ipak jako suh i vruć dan tako da smo se fino pacali bez majice već od 15h pred binom. Koliko je ljudi bilo možete vidjeti na ovoj snimci prije izlaza ACDC-a na pozornicu:
Kretalo se busevima oko 8h ujutro s Velesajma te kada smo stigli u Bratislavu bilo je 20 min dobre šetnje od parkinga do pozornice. Sa mnom je uz frenda išao i ujak koji je kupio također golden circle karte, ali još za vrijeme prodaje. Nas trojica smo došli tamo i shvatili da ti ne možeš kupiti pivo niti ništa za pojesti niti kešom niti karticom, već je bilo potrebno kupiti posebnu narukvicu na koju kažeš koliko da ti uplate novaca i tada s njom plaćaš. To ubrzava protokol nabavke hrane i pića, ali također imaš fee od 2 € za aktivaciju i možda pušiš određenu svotu novaca jer moraš unaprijed uplatiti novce, a ne znaš koliko ćeš trošiti niti koje su točno cijene, navodno se može povratiti nazad ostatak, ali vjerojatno dosta njih to nije znalo. Cijena piva 5,90 €, Quesadilla s paradajz/luk salatom i ananasom s chillijem 15 €. Vodu su imali na nekoliko punktova u velikim bačvama i moglo se besplatno točiti u velike plastične čaše te su nam u prve redove povremeno donosili manje 0,2L čaše što smo prvi put vidjeli u organizaciji koncerta i to je veliki plus za Slovake! Bili smo 2 red do bine, ali je zona za novinare (između bine i ograde) bila dosta velika te je bina bila najviša što sam ikada u životu vidio (oko 3 m). Pretpostavljam da je to tako kako bi bend mogao vidjeti sve ljude u daljinu s obzirom na broj posjetitelja. Pred binom redom Slovaci, Poljaci, nas iz Hrvatske, Talijani itd. Skompali se s dosta ljudi dok smo na žegi čekali predgrupu nekih 4,5h i redom se izmjenjivali tko ide na wc i po čaše vode dok drugi čuvaju mjesta pred binom. Prije predgrupe zagrijavali su nas dvojica DJ-a koji su puštali naravno redom rock hitove i malo nas animirali. No međutim show počinje s predgrupom.
U 19:40h 10 min nakon predviđenog starta izlaze na stage The Pretty Reckless također jedan od bendova na mom popisu što sam htio nekad vidjeti uživo pa se može na neki način reći da je ovaj koncert za mene u biti 2-in-1. Osvirali su ukupno 8 stvari u trajanju od 50 min i mogu reći da su mi opravdali očekivanja. Od 8 pjesama zadnje 4 sam dobro poznavao, dok prve 4 sam par puta poslušao i mogu reći da nisu nimalo dosadni ko što znaju predgrupe biti. Svirali su rock 'n' roll u svom pomalo alternativnom stilu, gdje Taylor sa svojim grungy voiceom daje tu specifičnost koju svaki bend mora imati. Također poznata je kao provokativna pjevačica istog benda sa svojim izazovnim outfitima kada je još kao maloljetna bila zapravo toples s crnom trakom u slovu x preko bradavica. Ni ovaj put nije razočarala izašla je u svilenoj spavačici na rubu s čipkom dosta kratkom da su se svi ponadali da će štogod više ugledati , ali imala je široke crne gače što je ipak sprečavalo
Preko toga je imala kožnu jaknu i naočale koje je malo pomalo skidala kako je nastup išao dalje, no međutim spavačicu nije!
No pustimo sada modni izričaj i izazovnost na stranu, bend je super odsvirao sve stvari, a Taylor odlično otpjevala i bila u interakciji s publikom i bendom te su nas tako skupa dobro zagrijali!
Ono što me pozitivno iznenadilo da je razlas bio jednako dobro namješten za AC/DC kao i za njih što sam često svjedočio da predgrupu malo stišaju da slučajno ne zasjene glavne zvijezde. Ovdje to nije bio slučaj da sam se već na prvoj pjesmi predgrupe fino naježio od kvalitnog ozvučenja. Dakle decibeli su bili limitirani na 115dB, a prosječna glasnoća je bila 102dB kada je bend svirao. Za usporedbu Bryan Adams je bio limitiran na 110dB i prosječno na 100dB u areni Zagreb. Prvi sam put u životu ponio čepiće za uši, ali izdržao sam cijeli koncert bez njih!
Taylor Momsen je na posljednjoj pjesmi i svirala pratnju na gitari te je prije odlaska s bine bacila trzalicu, međutim ona je pala odmah kod snimatelja ispred nje koji se nije ni obazirao da to prosljedi do publike tako da je ostala zauvijek na pozornici. Nažalost gitarist grupe koji je također super svirao i zezao se po stageu kao ni Angus tijekom cijelog koncerta niti jednom nisu bacili trzalicu u publiku pa takva uspomena nije mogla biti moguća.
E sada glavne zvijezde izlaze nekoliko minuta nakon zakazanih 21h. Izlaze uz impresivnu animiranu uvodnu špicu koja je prikazala automobil koji vozi po cestama i stiže u Bratislavu na taj stage gdje čekaju horde oduševljene publike i kreću s pjesmom If You Want Blood (You've Got It) te zatim Back in Black gdje na obje pjesme publika luduje od toga što vide i čuju. Mene su u tim uvodnim minutama prepravljivali takvi razni osjećaji kao nikada prije na koncertu od uzbuđenja, ludosti, skakanja, do toga da sam se odmah naježio od prvih rifova i interakcije dvije gitare i perfektnih bubnjeva koji su se jako fino čuli pogotovo na određenim pjesmama. Pa do toga da sam u jednom trenutku i zasuzio jer sam eto ipak si to omogućio da doživim svoj omiljen bend dok još nisu otišli na autoput za pakao. U jednom momentu kada je bila jedna pjesma s Powerage albuma za koji mi je pokojni otac rekao da mu je bila prva ploča koju je kupio, a on me ipak i navukao na rock i sviranje gitare pa i bio na dosta koncerata sa mnom čime mi je tu naviku stekao, ipak uvijek kada nije mogao sa mnom na koncert ja bih ga nazvao na pjesmi koju je volio kako bi barem preko telefona čuo, eto i jučer kada sam ga se sjetio kao da sam ga nazvao gdje god da je sada. Nevjerojatno, ali dečko koji je u busu sjedio kraj mene kada smo komentirali koncert kaže meni kako je svog starog isto tako na jednoj nazvao jer nije mogao s njime, a također je sa svojim ujakom bio na koncertu sinoć. Nevjerojatno kako ima sličnih priča u različitim životima. No idemo dalje s koncertom, dolazi megahit Thunderstruck koji je jedini po meni bio odsviran malo ispod top razine, za početak malo su sporije svirali od originala, pretpostavljam zbog Briana da može pjevati, ali je i Angus imao jednu malu greškicu kada je okačio krivu žicu na tom uvodu, ali interakcija gitara i kasnije je pjesma bila vrhunski odrađena kao i sve ostale pa evo i jednog videa iz blizine gdje sam otprilike i ja stajao:
Mogu reći da svirački Stevie je vrhunski zamjenio bratića Malcoma za kojeg mi je žao da nisam imao 2010. kao brucoš 1000 kn da odem u Beč (a roditelje nisam htio niti pitati takav iznos makar bih vjerojatno i dobio) na jedan od zadnjih koncertata koje je odsvirao. Brian je malo oslabio s vokalnim mogućnostima, no njegova boja, želja, i rock attitude je i dalje tu te sve u svemu doživljaj koncerta nije nimalo zbog toga patio, ali nažalost vidjet ćemo hoće li i koliko dugo još moći nastaviti s bendom u ovom tempu.
Idu dalje hitovo redom Hells Bells, Shot in the Dark, Stiff Upper Lip i dolazimo do Shoot to Thrill gdje publika ponovo makar već vidno izmorena podiže tempo i luduje na max i bend vidno u tome uživa i potiče na interakciju.
Nakon Sin City i Rock 'n' Roll Train koje su također jako dobro prihvaćene dolazi legendarna Dirty Deeds Done Dirt Cheap za koju kako kaže i moj frend slušao sam jako pozorno bubnjeve jer oni su tu strašni, a na to dolaze svi ti famozni riffovi pa onda i Brian.
High Voltage i Riff Raff nam također daju hrpu riffova i energije dok Angus Young ima karakterističan hod u stilu Chucka Berryja dok solira, a jednako toliko publika i vraća nazad dok ne dolaze dva mega hita gdje opet svi skaču i luduju, a radi se o: You Shook Me All Night Long i Highway to Hell. Točno odsvirano uz interakciju s publikom gdje ćete bolje?
Koncert se privodi kraju s poznatom Whole Lotta Rosie, dok Let There Be Rock u svojoj 25-minutnoj verziji Angus preuzima show i solira preko 20 minuta gdje ostaje sam na pozornici u jednom momentu prednji dio pozornice se podiže cijeli panel interaktivni zid postaje dodatni imaginarni stackovi marshalla, kao da onih 32 boxa na stage nisu dovoljni sami po sebi. U jednom momentu milijun i jedan konfeti u obliku malih papirića u nekoliko boja s AC/DC natpisom lete u nebo sve iznad nas pred binom, za naježiti se. Angus i dalje pere po gitaru sve i jedan solo lick koji se može sjetiti, malo uspori pa ubrza pa za benda pa napravi run, više ne znaš jel dolje ili gore na vratu. Kaže mi ujak na čemu su oni pa ovo nije moguće da starac od 70 godina može svirati toliko dugo solo, pita on mene jel bi mogao ti toliko? Pa ovo nije normalno!? Ja odgovaram to ti je YOUNG (mlad), Angus Young on sve može... Ujak nakon koncert i dalje ne dolazi k sebi i kaže mi na telefon ovo je najbolji gitarist svih vremena, pa ovo nitko u tako starim danima nije bio u takvoj formi, svi veliki su u to vrijeme ili u grobu ili nisu više svirali ili nisu više ovako mogli svirati, kaj nije tako? Kažem mu ja gledaj Angus ti sigurno nije najbolji tehničar kao neki metal gitaristi ili iz branše Vai/Satriani i slično, nema on feel kao neki blues gitaristi koji imaju bolji vibrato i bend tehnike, nije niti Slash koji kombinira to dvoje brzinu i feel, ali ima istinsko srce pravog rockera i on će kao i Chuck Berry i slični svirati kako najbolje zna do groba i tu je njegova veličina. I uistinu Angus nije sad u tih 20 min puno pokazao da on zna nije nas time raspametio na taj način već je konstantno poticao publiku na interakciju samo kada bi izbeljio svoje oči nakon nekog opakog riffa svi bi zaurlali i ne mora puno pokazati da publika reagira, e to je veličina. Do toga ne dolaziš kroz tehniku ni feel nego kroz to što imaš gard i što imaš pjesme kojima si pridonio, koje si oplemenio i zbog čega su poznate.
Tvoja djela čine ono što ti jesi, a ne imaš li određenu moć, već kako si je upotrebio!
Bend odlazi na kratko sa stagea da bi se vratili na bis i završili koncert s dvije legendarne pjesme "T.N.T." gdje nakon svega Angus pokreće ekipu:
i završavaju s pjesmom koja je njihov najveći masterpiece dok sami njihov odlazak sa stagea je ispraćen spektakularanim vatrometom za zaključak ovog velebnog eventa.
For those about to rock, we salute you! AC/DC Forever!
Ali hajdemo se malo vratiti na sami početak, frend i ja smo karte za koncert kupili srećom jer jedna žena koja je imala dvije karte za golden circle (fan pit) iliti front of stage zonu, a nije mogla ići na koncert te smo mi tu uletili i otkupili od nje. Zašto srećom, jer tih karata nije bilo puno u prodaji (možda max 5.000) dok običnog partera je praktički bilo neograničeno jer je venue ogromna tratina gdje je nekoć bio aerodrom. Te karte su jako brzo planule i nije ih bilo za kupiti. Ukupno je na kraju prodano preko 100.000 karata, te time sam srušio i rekord najvećeg koncerta na kojem sam bio, a to su The Rolling Stones u Spielbergu gdje je nazočilo 95.000 ljudi u živome blatu kao na Metallici na Hipodromu. Ovaj put je bio ipak jako suh i vruć dan tako da smo se fino pacali bez majice već od 15h pred binom. Koliko je ljudi bilo možete vidjeti na ovoj snimci prije izlaza ACDC-a na pozornicu:
Kretalo se busevima oko 8h ujutro s Velesajma te kada smo stigli u Bratislavu bilo je 20 min dobre šetnje od parkinga do pozornice. Sa mnom je uz frenda išao i ujak koji je kupio također golden circle karte, ali još za vrijeme prodaje. Nas trojica smo došli tamo i shvatili da ti ne možeš kupiti pivo niti ništa za pojesti niti kešom niti karticom, već je bilo potrebno kupiti posebnu narukvicu na koju kažeš koliko da ti uplate novaca i tada s njom plaćaš. To ubrzava protokol nabavke hrane i pića, ali također imaš fee od 2 € za aktivaciju i možda pušiš određenu svotu novaca jer moraš unaprijed uplatiti novce, a ne znaš koliko ćeš trošiti niti koje su točno cijene, navodno se može povratiti nazad ostatak, ali vjerojatno dosta njih to nije znalo. Cijena piva 5,90 €, Quesadilla s paradajz/luk salatom i ananasom s chillijem 15 €. Vodu su imali na nekoliko punktova u velikim bačvama i moglo se besplatno točiti u velike plastične čaše te su nam u prve redove povremeno donosili manje 0,2L čaše što smo prvi put vidjeli u organizaciji koncerta i to je veliki plus za Slovake! Bili smo 2 red do bine, ali je zona za novinare (između bine i ograde) bila dosta velika te je bina bila najviša što sam ikada u životu vidio (oko 3 m). Pretpostavljam da je to tako kako bi bend mogao vidjeti sve ljude u daljinu s obzirom na broj posjetitelja. Pred binom redom Slovaci, Poljaci, nas iz Hrvatske, Talijani itd. Skompali se s dosta ljudi dok smo na žegi čekali predgrupu nekih 4,5h i redom se izmjenjivali tko ide na wc i po čaše vode dok drugi čuvaju mjesta pred binom. Prije predgrupe zagrijavali su nas dvojica DJ-a koji su puštali naravno redom rock hitove i malo nas animirali. No međutim show počinje s predgrupom.
U 19:40h 10 min nakon predviđenog starta izlaze na stage The Pretty Reckless također jedan od bendova na mom popisu što sam htio nekad vidjeti uživo pa se može na neki način reći da je ovaj koncert za mene u biti 2-in-1. Osvirali su ukupno 8 stvari u trajanju od 50 min i mogu reći da su mi opravdali očekivanja. Od 8 pjesama zadnje 4 sam dobro poznavao, dok prve 4 sam par puta poslušao i mogu reći da nisu nimalo dosadni ko što znaju predgrupe biti. Svirali su rock 'n' roll u svom pomalo alternativnom stilu, gdje Taylor sa svojim grungy voiceom daje tu specifičnost koju svaki bend mora imati. Također poznata je kao provokativna pjevačica istog benda sa svojim izazovnim outfitima kada je još kao maloljetna bila zapravo toples s crnom trakom u slovu x preko bradavica. Ni ovaj put nije razočarala izašla je u svilenoj spavačici na rubu s čipkom dosta kratkom da su se svi ponadali da će štogod više ugledati , ali imala je široke crne gače što je ipak sprečavalo
Preko toga je imala kožnu jaknu i naočale koje je malo pomalo skidala kako je nastup išao dalje, no međutim spavačicu nije!No pustimo sada modni izričaj i izazovnost na stranu, bend je super odsvirao sve stvari, a Taylor odlično otpjevala i bila u interakciji s publikom i bendom te su nas tako skupa dobro zagrijali!
Ono što me pozitivno iznenadilo da je razlas bio jednako dobro namješten za AC/DC kao i za njih što sam često svjedočio da predgrupu malo stišaju da slučajno ne zasjene glavne zvijezde. Ovdje to nije bio slučaj da sam se već na prvoj pjesmi predgrupe fino naježio od kvalitnog ozvučenja. Dakle decibeli su bili limitirani na 115dB, a prosječna glasnoća je bila 102dB kada je bend svirao. Za usporedbu Bryan Adams je bio limitiran na 110dB i prosječno na 100dB u areni Zagreb. Prvi sam put u životu ponio čepiće za uši, ali izdržao sam cijeli koncert bez njih!
Taylor Momsen je na posljednjoj pjesmi i svirala pratnju na gitari te je prije odlaska s bine bacila trzalicu, međutim ona je pala odmah kod snimatelja ispred nje koji se nije ni obazirao da to prosljedi do publike tako da je ostala zauvijek na pozornici. Nažalost gitarist grupe koji je također super svirao i zezao se po stageu kao ni Angus tijekom cijelog koncerta niti jednom nisu bacili trzalicu u publiku pa takva uspomena nije mogla biti moguća.
E sada glavne zvijezde izlaze nekoliko minuta nakon zakazanih 21h. Izlaze uz impresivnu animiranu uvodnu špicu koja je prikazala automobil koji vozi po cestama i stiže u Bratislavu na taj stage gdje čekaju horde oduševljene publike i kreću s pjesmom If You Want Blood (You've Got It) te zatim Back in Black gdje na obje pjesme publika luduje od toga što vide i čuju. Mene su u tim uvodnim minutama prepravljivali takvi razni osjećaji kao nikada prije na koncertu od uzbuđenja, ludosti, skakanja, do toga da sam se odmah naježio od prvih rifova i interakcije dvije gitare i perfektnih bubnjeva koji su se jako fino čuli pogotovo na određenim pjesmama. Pa do toga da sam u jednom trenutku i zasuzio jer sam eto ipak si to omogućio da doživim svoj omiljen bend dok još nisu otišli na autoput za pakao. U jednom momentu kada je bila jedna pjesma s Powerage albuma za koji mi je pokojni otac rekao da mu je bila prva ploča koju je kupio, a on me ipak i navukao na rock i sviranje gitare pa i bio na dosta koncerata sa mnom čime mi je tu naviku stekao, ipak uvijek kada nije mogao sa mnom na koncert ja bih ga nazvao na pjesmi koju je volio kako bi barem preko telefona čuo, eto i jučer kada sam ga se sjetio kao da sam ga nazvao gdje god da je sada. Nevjerojatno, ali dečko koji je u busu sjedio kraj mene kada smo komentirali koncert kaže meni kako je svog starog isto tako na jednoj nazvao jer nije mogao s njime, a također je sa svojim ujakom bio na koncertu sinoć. Nevjerojatno kako ima sličnih priča u različitim životima. No idemo dalje s koncertom, dolazi megahit Thunderstruck koji je jedini po meni bio odsviran malo ispod top razine, za početak malo su sporije svirali od originala, pretpostavljam zbog Briana da može pjevati, ali je i Angus imao jednu malu greškicu kada je okačio krivu žicu na tom uvodu, ali interakcija gitara i kasnije je pjesma bila vrhunski odrađena kao i sve ostale pa evo i jednog videa iz blizine gdje sam otprilike i ja stajao:
Mogu reći da svirački Stevie je vrhunski zamjenio bratića Malcoma za kojeg mi je žao da nisam imao 2010. kao brucoš 1000 kn da odem u Beč (a roditelje nisam htio niti pitati takav iznos makar bih vjerojatno i dobio) na jedan od zadnjih koncertata koje je odsvirao. Brian je malo oslabio s vokalnim mogućnostima, no njegova boja, želja, i rock attitude je i dalje tu te sve u svemu doživljaj koncerta nije nimalo zbog toga patio, ali nažalost vidjet ćemo hoće li i koliko dugo još moći nastaviti s bendom u ovom tempu.
Idu dalje hitovo redom Hells Bells, Shot in the Dark, Stiff Upper Lip i dolazimo do Shoot to Thrill gdje publika ponovo makar već vidno izmorena podiže tempo i luduje na max i bend vidno u tome uživa i potiče na interakciju.
Nakon Sin City i Rock 'n' Roll Train koje su također jako dobro prihvaćene dolazi legendarna Dirty Deeds Done Dirt Cheap za koju kako kaže i moj frend slušao sam jako pozorno bubnjeve jer oni su tu strašni, a na to dolaze svi ti famozni riffovi pa onda i Brian.
High Voltage i Riff Raff nam također daju hrpu riffova i energije dok Angus Young ima karakterističan hod u stilu Chucka Berryja dok solira, a jednako toliko publika i vraća nazad dok ne dolaze dva mega hita gdje opet svi skaču i luduju, a radi se o: You Shook Me All Night Long i Highway to Hell. Točno odsvirano uz interakciju s publikom gdje ćete bolje?
Koncert se privodi kraju s poznatom Whole Lotta Rosie, dok Let There Be Rock u svojoj 25-minutnoj verziji Angus preuzima show i solira preko 20 minuta gdje ostaje sam na pozornici u jednom momentu prednji dio pozornice se podiže cijeli panel interaktivni zid postaje dodatni imaginarni stackovi marshalla, kao da onih 32 boxa na stage nisu dovoljni sami po sebi. U jednom momentu milijun i jedan konfeti u obliku malih papirića u nekoliko boja s AC/DC natpisom lete u nebo sve iznad nas pred binom, za naježiti se. Angus i dalje pere po gitaru sve i jedan solo lick koji se može sjetiti, malo uspori pa ubrza pa za benda pa napravi run, više ne znaš jel dolje ili gore na vratu. Kaže mi ujak na čemu su oni pa ovo nije moguće da starac od 70 godina može svirati toliko dugo solo, pita on mene jel bi mogao ti toliko? Pa ovo nije normalno!? Ja odgovaram to ti je YOUNG (mlad), Angus Young on sve može... Ujak nakon koncert i dalje ne dolazi k sebi i kaže mi na telefon ovo je najbolji gitarist svih vremena, pa ovo nitko u tako starim danima nije bio u takvoj formi, svi veliki su u to vrijeme ili u grobu ili nisu više svirali ili nisu više ovako mogli svirati, kaj nije tako? Kažem mu ja gledaj Angus ti sigurno nije najbolji tehničar kao neki metal gitaristi ili iz branše Vai/Satriani i slično, nema on feel kao neki blues gitaristi koji imaju bolji vibrato i bend tehnike, nije niti Slash koji kombinira to dvoje brzinu i feel, ali ima istinsko srce pravog rockera i on će kao i Chuck Berry i slični svirati kako najbolje zna do groba i tu je njegova veličina. I uistinu Angus nije sad u tih 20 min puno pokazao da on zna nije nas time raspametio na taj način već je konstantno poticao publiku na interakciju samo kada bi izbeljio svoje oči nakon nekog opakog riffa svi bi zaurlali i ne mora puno pokazati da publika reagira, e to je veličina. Do toga ne dolaziš kroz tehniku ni feel nego kroz to što imaš gard i što imaš pjesme kojima si pridonio, koje si oplemenio i zbog čega su poznate.
Tvoja djela čine ono što ti jesi, a ne imaš li određenu moć, već kako si je upotrebio!
Bend odlazi na kratko sa stagea da bi se vratili na bis i završili koncert s dvije legendarne pjesme "T.N.T." gdje nakon svega Angus pokreće ekipu:
i završavaju s pjesmom koja je njihov najveći masterpiece dok sami njihov odlazak sa stagea je ispraćen spektakularanim vatrometom za zaključak ovog velebnog eventa.
For those about to rock, we salute you! AC/DC Forever!
